Jedna posebna maca.....

Bliži se kraj ljeta, kraj radne sezone i mislim si..."Ok. sad imamo  dva psa, mislim da je red na maci." 

I tako davim Davora, da želim macu, malu macu... "Polako", govori on! "Kad bude vrijeme! Bit će maca, pa ćemo jednu udomiti".
 "Sad je vrijeme pomislih"! Ja ne volim čekanja, maca je vec jučer trebala biti dio obitelji.
"Ok". Odgovaram, al i dalje želim macu..
Nije prošlo niti tjedan dana od kako je mala maca sama našla put do svjetionika.
Bilo je kasno popodne, ja sam se po običaju motala po kuhinji, dijeca se igraju jedan vani jedan u kući kad začujem Davorov glas iz vana... Tijana, Tijana izađi van! dovikne Davor. 
 Izađem van i pogledam nedaleko od ulaznih vrata, malo crno -bijelo mršavo čudo! Uzviknem "ajmeee što sam ružna!!! " Primim je i uzviknem  "moja!"
Naravno da smo se svi slozili da je sad dio naše obitelji... Odmah smo je nahranili, napravili posebno mijesto u kući, dovukli starih naplavina sa plaže, napravili joj penjalicu, naručili sve što je potrebno za macu, iako većinu vremena prepostavljali smo da će provoditi vani, ali neka i doma ima sve što maci treba. 4 dana je maca bila prava Susacka kraljica u kući. Pse je odmah dovela u red, pokazala im je vrlo jasno da s njom nema zezanja jer njeni ostri noktići odmah iz capice iskaću. Peti dan maca je ujutro izašla i nije se vratila tri dana... Svašta mi je prolazilo kroz glavu, nastradala je, neko ju je uzeo, otišla je, jer su je dijeca previše mazila i nametala svoju igru i volju...
Kad evo je nakon tri dana!!!! Flekica se vratila. Bila je opet četri dana s nama i opet otišla... Na prvu se više nisamo toliko brinuli. Mislim si ok. ona je maca, mace se znaju brinuti za sebe, vratiti ce se! Ali ovog puta nije. Pet dana! Trazili smo ju po selu, gore dole. Ali mace nije bilo! Peti dan traženja prolazimo pored jednog restorana i vičemo Flekica, Flekica... 
Kad kuhar iz restorana upita " Trazite nekog ?"
Da, odgovaram malu crno bijelu macu...
"Ovu ovdje" upita? Pogledam iza čoska kuće kad Flekica spava. "Daaa to je naša maca."
On veli: To je moja maca?
Ja: Vaša maca??? 100 upitnika iznad glave!
" Da moja maca!" Odgovara on.
" Sad se najela i vidite kako lijepo spava! 
"Ok. Velim, " ako je vaša maca, al to je i nasa maca! "
 Zovem ju ja... "Dođi Flekica, idemo doma "... Al maca me samo pogledala i nastavila spavati.
"Uh", pomislim  " valjda maca zna di joj je lijepše, i valjda je to stvarno njegova maca! "
Upitam ja kuhara, " a dal će te vi tu macu voditi sa sobom u slavoniju kad prestanete raditi ili ćete ju ostaviti tu ? "
" Voditi sa sobom, velim vam da je to moja maca! "
"Ok. Tvoja je to sam već svatila, meni je samo bitno da se neko brine o toj maci i da nije na ulici, neću vam ja uzeti macu. "
I tako pomalo tužna jer Flekica već ima vlasnika ispricam to suprugu i dijeci.
Sad kako najlakše ispuniti prazninu, odmah sam se bacila u traženje nove mace.... Njuškalo, facebook, svee što sam mogla da udomimo macu!!
Ok. na Susku nema malih maca, ali ima ih po svuda! Stvari su se dodatno zakomplicirale, jer macu treba  dostaviti do Suska. Jedino su nam bile opcije Ri,Pula,Cres,Lošinj uglavnom mijesta koja su povezana s katamaranom ili brodom.
I tako u moru mačića koje se udomljuju nije postajalo brzo riješenje prijevoza.
Do jednog jutra vrlo brzo, ne sjećam se točno koliko je prošlo ali od prilike četri dana... Obavjest na facebooku da se u Ri udomljava jedna preeemala slatka maca nađena na cesti!! Ajmeee!!!! To je to! Pomislim!!!
Odma šaljem poruku, jer kad je nešto tako slatko to prvo udome!! Čovjek odgovara na poruku vrlo brzo da maca nije udomljena i da moram zvati njegovog tatu. Maca je kod tate i šta je najbitnije u Ri. I tako dogovorim sve sa tatom, da maca još kojih tj.dana bude kod njih jer je stvarno mala, nije imama niti mj.dana kad su ju našli i da smo u kontaktu, ali maca ide na Susak.
I sad tako sretni i uzbuđeni gledamo stalno sliku nove mace, slatke, male i umiljate i čekamo još taj jedan tjedan da maca stigne na Susak. Odmah sljedeći dan dogodilo se čudo.
Običan dan pun igre i veselja po doljnjem selu prekida kuhar koji dolazi prema nama s Flekicom u naručju. I onako još izdaljine vikne dijeci, ozbiljnog lica " Hoćete uzeti macu? "
Mene to čak i razljuti na prvi mah i viknem ja njemu, " Nemojte se ni šaliti s tim! Jedva sam im objasnila da maca nije naša, nego vaša i već sljedeći tjedan nam stiže naša nova maca. "
On i dalje ide prema nama i daje mi Flekicu u ruke i govori; " ja je ipak nemogu ponjeti sa sobom, nemam kud s njom, ako ju i dalje želite ja vam ju poklanjam! "
 Nije previše riječit, pomalo i tužno izgleda.
Razvučem osmjeh od uha do uha i viknema "daaa, naravnooo, daaa!"
 Pogledam oko sebe Davor je vesel, dijeca presretna!!! Da pa to je to! Flekica ideš doma!
I kao da je znala nikad više nije prošao dan da je otišla i da se nije vratila. Iako smo sigurni da ga je išla tražiti. Tko zna! Bitno da je ona sita i zdrava.
Tako na svjetioniku trenutno žive dvije mace. Flekica & Veni. Dvije mlade čuvarice!