Dogodilo se sedam dana prije Božića...

                                                                                                                  15.12.2017.

Obično jutro, al ne tako i običan dan za početak jedne nove pustolovine. Odlučila sam sad onako za ozbiljno napisati knjigu. Jednu, dve, pet knjiga odlučila sam pisati i samo pisati.

Mnogi su pisali i još uvjek pišu, ostavljaljajući utiske u život mnogih ljudi. Ljudi pišu priče, pišu romane, pijesme. Pišu svoje misli i osjećaje. 

Zapravo kad bolje razmislim knjiga je najljepši poklon koji možeš ostaviti, trag svojih misli, dijela...svojih snova....svoje prošlosti i budućnosti.. 

Piscima je sve dopušteno... i na kraju krajeva najbolji su oni koji duboko uspiju zaroniti u svijet svoje mašte i podjeliti to sa čitateljima.

Moj život je moja priča... Moj život je red pjesme, red tuge, red sreće, smijeha, veselja, pustolovine,mašte i snova... moj život su moja dijeca, suprug i životinjice....

 Moj život se odvija daleko od grada. Moj život piše priču, koju će jednog dana čitati moja dijeca, koja su isto dio moje priče. 

Započnimo  tu pustolovinu nekad davne 2017g.

With love, Tijana :)

Sedam dana prije Božića.....

- Kad prije? Pomislim.

Vrte mi se misli, "ovo je 33 Božić".

Drugačiji je već posljednje 2 godine, daleko od grada... I vrijeme kao da stoji. Daleko od grada odvojeni od kopna na najvišem vrhu jednog malog otoka čuvamo svijetlo.

Moja jednopravna osmeročlana obitelj. Rekla bi Paola 5 g. ovdje žive:

" Dvoje dijece, dvije mace, dva psa i dvoje roditelja"

Osam duša na najvišem vrhu otoka ispunili su Svjetionik.

Svjetion koji već skoro godinu dana zovemo dom.

Ovo će biti prvi  Božić na Svijetioniku. Pomislih " tko nebi volio živjeti na svjetioniku, ovo je priča koju treba zapisati ."

Whit love Tijana :)