Priča o kameleonu i ovnu

09.01.219.

Na napuštenom otoku usred ničega. Otok kojeg je prekrila trstika i kupina stoji On... Tako velik, tako snažan, jak i siguran. Stoji kao kralj na svome i ne vidi ništa, a opet vidi svašta, stoji ponosno kao gospodar sebe i ne vidi nikog osim samoga sebe...

Raskošan ovan ima svoje Ja, u ničemu on pronalazi svemir stvoren samo za njega...Od ničega on snove gradi, najdivniju maštu pretvara u svoju stvarnost. Od ničega, nastaje bajka, stvorena samo za njega.... On ne vidi nikoga, on ne poznaje kompromise, on vidi samo sebe....ne postoji ništa što postoji, u njegovom svijetu postoji samo Ja.

Samo par koraka od njega stoji i on. Kameleon. Takvo savršenstvo od kamuflaže, obukao je sve boje trstike i kupine, spojen bojama nebesko plave i tirkizno kao more, poput kamenčića u beskraju kamena...potpuno Nevidljiv.... stoji i promatra njegovo veličanstvo... promatra ovna koji preponosno stoji u svijetu ničega...

Nakon dugog promatranja, odluči se da ga nešto upita, pa mu se obrati; " Oprosti, već duže vrijeme te promatram, promatram sve što radiš i kako se ponašaš, moram primjetiti da ne razumijem što se to događa, usred ničega ti stojiš tako ponosan... iz tebe zrači sreća, radost i mir... Usred ničeg!!! Ne razumijem što se tu događa jer sam ja lud, ili si ti lud...

Nakon par sekundi čekanja, potpunu tišinu prekida ponovno Kameleon..

"Haloo, ovdje sam!! Čuješ li me ? Wejjjj !!!"

Ponovno ništa. Pa pomisli, ovaj ne samo da je lud, još je pritom i gluh..... Ako ne čuje, priči ću mu bliže da ga dotaknem... pomisli. Pažljivo, izbečenim očima, oprezno, šulja se oko ovna te mu snažno skoči na prednju nogu... "halooo, ovdje sam vidiš li me??? " Ništa, opet ništa... Satima i danima se trudio doprijeti do ovna. Svaki dan se vračao i pratio ga, promatrao ga, vikao, derao se, sve je pokušavao kako bi ga ovan doživio..

Sve do jednog dana... kada je preumoran ležao na zemlji zakamufliran svim prirodnim bojama, preumoran da donosi zaključke i moguća riješenja kako doprijeti do ovna.. Preumoran za bilo kakve pokušaje, leži i samo promatra ovna... prije nego li su mu se oči zaklopile začuje glas, ; "hej ti tamo nevidljivi da ti odgovorim na pitanje koje si mi postavio???? "

Ali kameleon je bio preumoran i iscrpljen pa je samo klonuo.... Nakon što je tri dana spavao probudi ga cvrkut Ptičica, budi se u potpuno drugačijem okruženju, poput rajskog vrta,... Prilično odmoran, uzbuđen širom otvorenih očiju i primiječuje da je Božanskog izgleda... pogleda svoje noge, tako savršene boje još nije nikada vidio, pa kroz kratko vrijeme primjeti da je cijeli toliko savršen, da savršeniji ne može biti... Ushićen skače, zanesen svojom lijepotom... začuje glas u glavi... "hej hoćeš da ti odgovorim na pitanje!!" Sada potpuno zbunjen, ne razumije što se to dogodilo s njim, nezna niti di je ni tko je, ne vidi nikoga ali osjeća prisustvo.. i još taj glas u glavi... što li mi se događa? Pomisli .

Ubrzo u mislima zatim dobije i odgovor

" Dobro došao u svoj savršeni svijet " Osjetiš me, možeš me čuti u svojim mislima, možeš me i vidjeti...

"Kako? "Zapita odmah

"Pa ne vidim te !!! "

Samo čujem tvoje misli u svojima !!! I ne razumijem gdje sam to ? Dali ti znaš gdje smo?

Pa zatim začuje smijeh.

"Što se smiješ." Upita.

"Ti još nisi shvatio ?"

" Ne, gdje smo ?"

Ja sam u svom savršenom svijetu, a ti u svom... možemo se samo osjetiti, a vidjeti se možemo jedino, ako su naši svijetovi slični.... S obzirom da se samo osjetimo i čujemo međusobno naše misli, naši svijetovi su slični, ali ne toliko slični da se uspijemo međusobno vidjeti... ako želiš izgraditi svoj svijet moraš ga prvenstveno u svojoj mašti i vidjeti! Toliko si me dugo promatrao da je tvoj svijet počeo nalikovati na moj, ali neke razlike vjerovatno postoje koje sad ne možeš razumjeti. Jedino što ti mogu savjetovati da se ne zamaraš sada s tim mislima i prepustiš se savršenstvu življenja...

Ali kako, kako što mi se događa ? Sve oko mene je drugačije ? Dali ti se sviđa tvoja promjena ? Upita ovan.

"Da sviđa, pa savršen sam, šteta što me ne možeš vidjeti, ali ne samo mene i sve oko mene... Sve je onako kao sam oduvjek zamišljao da može biti! Možda sam mrtav !! "

Opet začuje smijeh.

"Nisi mrtav, dobio si priliku da kreiraš svoj svijet iz mašte... Sve o čemu si uvjek Sanjao sad uistinu postoji..."

I još jedan savjet ne razmišljaj o prošlosti, živi svoj trenutak i budi ono što si oduvjek želio biti, tolike godine si potratio kamoflirajući se, prilagođavajuči se svemu oko sebe, a zapravo si samo trošio svoje vrijeme...

I znaš na kraju koliko je važan ovaj tekst, samo onoliko koliko se nađeš u mom svijetu... ako se nalaziš jako, onda su naši svijetovi slični, ako ne potpuno se razlikuju! ZaigraJ život, okreni na igru i dodaj gas....live YOUr life in love & be what you wanna be !

Whit love Tijana :)