Ljudi Anđeli....

Otkrila sam mjesto gdje je kročio Bog. Mjesto gdje se sastaju anđeli .

Oduvjek od kad dolazim na ovaj otok, nešto posebno osjećam u vezi njega, a sad znam i što je to tako posebno, definitivno je ovo " otok Anđela ". 

Nevjerovatan osjećaj u meni se budi kada su ti posebni ljudi u mojoj blizini.

 I godinama se već pitam kakva je to energija koju ti ljudi daju, godinama ih već promatram i sinoć u kasnu noć dobijem poruku u svojoj glavi 

   " otkila si mjesto gdje je kročio Bog, gdje je ostavio dio sebe u dušama anđela... ".

Razmišljanje o njima je potaknula moja petogodišnja dijevojčica Paola. Dijevojčica koja ne prihvača bilo koga, koja dobro zna što želi, dijevojčica oko koje se moraš potruditi da bi joj se svidio. Prema većini ljudi je ona draga i pristojna, ali postoje ti neki posebni ljudi s kojimma ona voli provoditi vrijeme i ne samo to, uživa u njihovom društvu, upija njihovu energiju, a na posljetku voli pričati o njima...

Sinoć prije spavanja Paola me upita ; " Mama mogu i sutra ići kod Entonet " ?

Ja : " Moram ju nazvati i provjeriti dali ima vremena i da ne smetaš, možda Entonet ima nešto za raditi "

Paola : Mama, ali ona je rekla da mogu uvjek dođi kod nje da nikada ne smetam "

Ja : ok. Paola, Entonet je pristojna i draga, voli se podružiti s tobom, ali ipak moramo provjeriti "

Paola : ok, mama !

Ja: A što vas dve radite kod Entonet ?

Paola : Pa ono što prijateljice inače rade. Pričamo, hranimo njenog peseka Lunu, jedemo slatkiše, pričamo s njenom mamom.... Znaš bila sam i u njezinoj sobi.... Mama, Entonet ima toliko punooo šminke ! Dala mi je da joj složoim šminku. Ima i puno cipelica i šešir ima kao i ti, samo je njezin lijepši. Mama a zid u njezinoj sobi je prekrasa...Iscrtan je cvijetićima.. Punoo, cijela soba joj je u cvijetićima...

I baš u tome trenutku dok mi je Paola prepričavala svoje doživljaje ( a uvjek ih je puna kada se druži s tim posebnim ljudima ) zamišljam tu prekrasnu sobu, zamišljam te osjećaje koji hrane njezine trenutke... Obuzme me osjećaj sreće, jer uživam u njezinoj sreći...

Nakon što je Paola zaspala, moje misli su se opet vratile na njezinu priču o Entonet, pa na njezine prekrasne sestre Ana Mariju i Đinet... Misli me sele dalje po otoku.... Sjetim se i Michele i njezine divne sestre i brata i još mnogo drugih mladih ljudi koji su živjeli, rasli, školovali se na otoku Susku...Njih je možda sve ukupno tridesetak, možda i manje. 

Pred očima mi stoji njihova čistina pogleda i neodoljivog prekrasnog osmijeha.

U njihovoj blizini je nevjerovatna energija... Energija koja ne poznaje granice, dob, boju kože ili bilo što, što bi moglo pokvariti taj pozitivni osjećaj koji oni stvaraju svojom pojavom.

Zapravo uopće mi je teško prenjeti taj osjećaj na papir...Kao da je ne opisiv...

I razmišljam o njihovom dijetinjstvu, o njihovom odrastanju i međusobnom druženju, bez obzira na dob i misao dođe sama od sebe ti ljudi su Anđeli... To ne može biti ništa drugo. I ako je drugačije NE BUDITE ME IZ MOG SNA NIKAKO I NE POKUŠAVAJTE ME UVJERITI U SUPROTNO !!!

I možda će ova priča za Vas koji čitate tek sad dobiti smisao kad napišem da Paolina prijateljica Entonet ima 21 g... Ali kao što rekoh, kod njih dob ne predstavlja prepreke davanja čiste ljubavi i energije kojom zrače...

Hvala Vam što postojite, hvala vam na vašoj prekrasnoj energiji i hvala svemiru što me doveo do Vas... Divno je biti u vašoj vedroj blizini, divno je znati ljude kao što ste vi i nadam se da to nikad nitko neće uspjeti promjeniti. To što posjedujete u sebi, ta energija kojom zračite je najčišća energija koju sam imala priliku upoznati i osjetiti...  

Whit Love, Tijana :)

P.s. - Paola je trenutno dok ovo pišem sa svojom prijateljicom Entonet, koja je na moju poruku " dali Paola smije i danas doći " odgovorila, citiram : 

" Da, naravno neka dođe, ona nama nikada ne smeta, kad god želi može uvjek doći ! " :)  I vjerujte mi ovo nije pristojnost, ovo je iskreno prijateljstvo !