Netko je prevario ljude, napisao je jednom Saša Ostojić.

 Jakooo često mi se ta misao mota poo mislma. Da li smo stvarno prevareni, ili smo toliko "glupi" da smo sami sebe prevarili ? Zašto bi uopće netko imao ikakve koristi prevariti ljude? Možda je istina prepametna za nas, a možda još nismo spremni kao civilizacija prihvatiti istiinu.. Kako god bili svakako mislim da smo doista prevareni i to od malih nogu. Od rođenja nas usmjeravaju u prevareni svijet .... Svijet gdje ne postoji granica zlobe, pakosti i mržnje i sad dok ispisujem ovee ružne riječi zlobe, pakosti i mržnje mozak se jednostavno blokira i ne dopušta dalje pisati u tom smijeru... Možda nismo prevareni na način na koji to osjećamo ? Možda uistinu sami sebe varamo na način da vjerujemo u bolje sutra, da planiramo budućnost i iz tog razloga ne živimo trenutak već pokušavamo živjeti, izgradit, organizirati, isplanirati nešto što ne postoji.... Zašto je postalo tako teško živjeti dati trenutak i osjetiti baš sve što taj trenutak nudi i daje...

Svi smo mi putnici na kraju krajeva za srećom, veseljem i ljubavlju ili se varam ( dopustite mi da vjerujem da svi putujemo i živimo za sretne trenutke koje naposljetku spremamo u svoju ladicu prošlosti ). Možda samo želim vjerovati da je jedino to na kraju bitno, možda sama sebe varam, ali meni osobno to i je najbitnije.... Svijesna sam i različitosti ljudi koji žive oko mene, svijesna sam čak da na planeti ne postoje dva ista svijeta u ljudskom obliku.... svijesna toliko da poštujem svaki svijet oko sebe, na možda čudan način da prihvačam svijetove slične sebi, a ove ostale koji me guše, pokušavaju promjeniti, koji se nadmeću ili mi jednostavno iz bilo kojeg razloga ne pašu jer stavaraju "ružan" osječaj u meni njih napuštam, ne doživljavam, od njih se jednostano odmaknem, jer to je moje pravo i jedino ispravno, nikad nikoga ne mijenjam i ne namečem svoju volju ma koliko god se to nekome činilo ispravno nametnuti svoje poglede i tvrditi da su jedino oni ispravni....

Jučer sam razgovarala sa jednom dragom gospođom u mirovini koja mi je ispričala zanimljivu priču iz svog života, kako je prestala uzimmati ljude "zdravo za gotovo" ili ti kako ljudi doživljavaju "istu" stvar na potpuno drugačiji način... Njena priča glasi ovako :

" Dok sam radila u uredu , samnom u sobi su sjedile još dvije ili tri ( ne sjećam se točno ) žene. U to vrijeme na televiziji se prikazivala popularna serija koju su njih četri pratile. Jednog dana jedna od dotičnih gospođa iz sobe nije uspjela prošlu večer pogledati serijal i jedna od kolegica joj je odlučila ispričati što se dogodilo... Gđa. Koja mi je to pričala govori " Slušam ja nju što ona priča i nemam pojima o kojoj ona seriji priča " " Znači gledale smo istu seriju a svaka je to doživjela na potpuno drugačiji način " J lol.... " Od tada nikad više ne uzimam nikoga "zdravo za gotovo".....

Jednom dosta davno prije cca 16 g. na televiziji je bila reportaža o sretnim ljudima u Hrvatskoj. Izvukli su statističke podatke u svim regijama države te je statistika potvrdila da su u Zagrebu naj nesretniji ljudi, a u Dubrovniku najsretniji ljudi. Nedugo zatim sam u jednome članku pročitala da su u Zagebu najpametniji ljudi, a u Dubrovniku najgluplji. Da li bi to onda trebalo značiti da je

GLUPOST=SREĆA
PAMET= NE SREĆA

Dali je stvarno netko pravario ljude pričama za "malu dijecu " moraš punoo učiti, marljivo za druge ili sebe raditi da bi bio sretan? Kad imaš novac možeš sve....i još u nedogled pustih priča koje su pretvorile ljude u ono što danas jesu...

Prije dvije godine kada smo se iz grada odlučili preseliti na otok nismo baš immali podršku od okoline. Svima se ta ideja činila prilično glupa i ne promišljena... Teško je bilo najbližima objasniti razloge kojima su njima pod normalno ne razlozi za takvu odluku... U jednom razgovoru sa svojom majkom kojoj ta odluka nije isto tako baš olako sjela upitala sam ju:" Mama pokaži mi jednog sretnog čovjeka kojeg poznaješ, ali da znaš da je uistinnu sretan i ja ću razmisliti o svojoj odluci "( iako to nije bila samo moja odluka ) ? Jasno vam je da nije imala odgovor... Sve je to prividna sreća ljudi oko nas...

Ali zapitajte se iskreno jer za vas sreća raditi u najmanju ruku osam do devet sati dnevno, trčati za novcima koje na kraju krajeva potrošite na stanove,hranu ili aute... raditi cijelu godinu i jedino što čekate je 3tj. godišnjeg odmora kako bi nešto uradili za sebe.... Dali je to uistinu sreća? Za nas nije bila... Imali smo sve što smo mogli poželjeti, ali nismo imali sebe....

Dali je netko prevario ljude ili smo se sami prevarili? Zaključite sami... Bilo kako bilo želim vam svima su sreću ovog svijeta, mir, rados i veselje.....

With love, Tijana :)