Knjiga koja nađe put do tebe....

Knjiga koja nađe put do tebe znaš da nije još jedna knjiga u nizu pročitanih knjiga, to je knjiga koja ostavlja utisak u tvom vlastitom svijetu mašte.

Lijepi sunčani dan, bez i jednog povjetarca.                                                Siječanj je, što bi značilo da svaki lijepi dan treba iskoristiti na najljepši mogući način, a to je provesti vrijeme u prirodi i upijati svaku zraku sunca koja je hrana, ne samo za dušu već i za cijelo tijelo.

Po jutru se dan poznaje, kaže stara poslovica, tako je i jučerašnji dan već od samog jutra dao naslutiti da će ovo biti dan koji ostavlja trag.

Brzinsko spremanje unutrašnjosti doma, brzinski ručak za najmilije i malo poslje nakon sto je zvono na crkvi najavilo podne, stavljam ključ s vanjske strane vrata i krećemo u postolovinu.
Spuštamo se iz treće galaxye u prvu. Uskim puteljkom kroz kupine i trstiku, puteljak koji je uvjek po nečem drugačiji i nebi vam znala napisati po čemu je drugačiji, to samo Majka prirode zna, ali svakodnevno ju mijenja.
Spustivši se u do(lj)nje selo, dolazimo do jedinog otvorenog mijesta gdje možemo uz kavu nastaviti upijati zrake sunca.
Klub Iseljenika je jedino mijesto ( kafić ) na otoku koje radi cijelu godinu, jedino mijesto u kojem se ljudi mogu podružiti, a da to nije nečiji dom.
Alen je mještanin otoka Suska, kao i svaki mještanin čini svijet za sebe i kreira ga na njemu najbolji mogući način koji zna.
Klafrajući uz puno smijeha, skakajući iz teme na temu...                                          Alen upita :" Jeste čitali knjigu Bhagavad Gita?"
   " Ne, prvi put čujem." Odgovaram.
" To moraš procitati, to je temelj svih temelja ". Nadodaje.
Raspričao se o njoj onako na svoj način, ubacio još 2,3 knjige iz svog svijeta i gledišta, unio u moj svijet zapanjujuče činjenice i zaintrigirao me onim sto već dugo nisam čula, a možda sam baš htijela čut. Da bi stvar bila bolja Alen knjigu ima doma i zamislite dostupna mi je odma. Na otoku gdje ništa nemože biti dostupno odma, a kamoli knjiga pisana davnih godina.
To mora da je neki znak, to mora da je sudbina...                                                              "Knjigu zelim sad. Odmah." Pomislih.
20 minuta poslje stojimo ispred Alenove kuće i on u jednoj ruci drži knjigu  Bhagavad Gita, a u drugoj ruci knjigu Psi. 

Oči su mi see širom otvorile, u 700 čuda gledam u ovu drugu knjigu o kojoj je isto tako pričao, al ga nisam očito doživjela...

Knjiga Psi, knjiga koju od ljeta želim tako očajnički pročitati. Knjiga koja je mene pronašla još ljetos dok sam trazila i kupovala knjige preko interneta. Knjiga koja košta 77 € . (Koja knjiga danas košta toliko? ) Knjiga koja je zapakirana kao nijedna knjiga. 

Uglavnom mene osobno ni jedna knjiga nije dojmila ko ta vizualno, ali 600 kn mi je stvarno bilo puno u tom trenutku izdvojiti za knjigu.

I sad ja u 700 cuda buljim u tu knjigu, ni sama neznam što izgovaram, jer osjećam da je sudbina upetljala svoje prste i daje mi ključ od još jednih vrata iza kojih se krije Životna priča i ne samo to, osjećam nešto više i veće prema toj knjizi kao ni do jednoj do sad.
I tako više ni ne vidim prvu knjigu po koju sam došla, fokus je sad u drugoj ruci i govorim. Ovu ću uzet sad ,pa kad ju procitam onda ću B. Gitu.

Alen odgovara:" Ne!!! Prvo moraš procitati ovu ( B.Gitu ) da bi mogla shvatiti ovu (Psi.) 

 
Ok. sad sam skroz pod dojmom, teško je mene u nešto uvjeriti, al ok. pokušat ću.
I evo me, nisam uspjela poslušati savijet, jel počela sam citati B. Gitu, ali misli su bile na Psi, tako da evo me na 77 st. gdje je život već poprimio još lijepši izgleda nego do sad. 

P.S.- Hvala Alenu na ovom putovanju koju je njegov prijatelj Eros podjelio s njim, a on samnom!

Whit Love ,Tijana :)