Jeste li vi norMalni ???
Jeste li vi normalni....
Bila je prva pomisao i rečenica kada smo priopčil roditeljima i poznanicima što planiramao napraviti.
Nikome nije bilo jasno što se to u našim mislima krije i kojim putem smo poželjeli otići.
Nikome nije bilo jasno da savršen život koji smo imali želimo promjeniti. Nikome nije bilo jasno da sve što izgleda možda na van lijepo da nemora biti i iznutra jednako lijepo.
Kao da ne vide oko sebe, kao da ne živimo u istoj dimenziji, kao da nas ne vežu ista mijesta i događaji. U krajnjoj liniji kao da nismo na istoj planeti.
Nitko nije vidjeo tu golemu prazninu za koju bi se dala kladiti da je mnogi osječaju, ali je viješto kriju.
Mi je više nismo htijeli zanemaritivati i odlučili smo je potpuno ispuniti. Ispuniti prazninu života i proživiti ovaj lijepi život koji nam je dan, na najbolji mogući način.
Odlučili smo slušati svoju dušu.
I nije bilo lako, sama pomisao na sve što smo morali proći sada mi se čini toliko glupa i hrabra u isto vrijeme.
Koliko glup moraš biti da bi ostavio stalni i relativno "siguran" posao u današnje vrijeme, kad ostavljaš super veliki stan zvan penhaus, super auto i još jedan uhodan posao. glup ili hrabar? tanka je linija.
Ali kako god bilo i kako god se to zvalo, bitno je da smo na dobrom putu ispunavanja one praznine od koje smo pobjegli i za koju nismo imali vremena.
Znam da smo na dobrom putu bar za sad jer praznina se polako popunjava.
Zašto pišem bar za sad, zato jer životni pogledi i putevi se mjenjaju baš kao i osječaji, al dok god punimo prazninu i činimo sve kako bi svaki dan bio lijep, do tada znam da smo na dobrom putu.