Dnevni jedne o bično, ne obične Dislektičarke i Ljevakinje

                                                                                                 90.30.2018. kateP 

Ne ispravljaj me nikad više !!!! Nikad više !!!! Ne nanosi mi bol !!!! Dosta mi je tvog načina Života... Ne razmišljamo isto, ne ponašamo se isto, za mene ne vrijede jednakoa pravila, kao i za tebe..Koliko puta treba ponoviti da ne razmišljamo jednakim polovicama mozga.... Bole me tvoje riječi, zato prestani odmah, jer više ne podnosim bol... I samo me gledaj, pobječiću kao najveći bijgunac bez traga, sve što će iza mene ostati je obično ništa... Sjetiti ćeš me se svaki put kad osjetiš toplinu, svaki put kad osjetiš radost, bit ću s tobom u mislima, a sad odlazim toliko daleko gdje ne postoje nikakva pravila .

Ne, negledaj me sada tako. Izrečene riječi ne možemo više vratiti... Zar ne shvačaš,, da smo toliko različiti. Izgledamo jednako, pričamo istim jezikom, a zimeđu nas su tolike daljine....i ne neću više brisati niti jedno krivo slovo, niti jednu krivu riječ,neću više mjenjati B u D, LJ u Nj, Č u ć...

Neću jel želim konačno biti slobodna... Slobodna kao što si ti u svome svijetu slobodan... Zato odlazim, i ne pokušaj me uvjeriti u suprotno. Za vas dešnjake nema spasa... Previše je mržnje zavladalo vama, kao sante leda gradite svoju budučnost u beskraju materijalne vrijednosti... Novac vam je posto ogledalo vrijednosti.

Koja riječ ti nije jasna u mom pisanju i slaganju riječi, objasniti ću ti, ja za razliku od tebe imam vrijeme koje ti mogu posvetiti. Ne boj se neću te omalovažavati. Ja imam strpljenja, ja sam voljna pomoći, dat ću sve od sebe kako bi me razumio, mi ljevaci volimo pomagati pa zar to još nisi shvatio da su nas poslali kako bi mjenjali vaš nesretni svijet .....

. Vidiš, 33 godine me nisi upoznao !!! 33 g. sam potratila davači se ničemu...

Još me se usuđuješ osuđivati, da sam se mogla više potruditi. Kako li to uopče imaš srca izgovoriti....

Od rane dobi ste me pokušali proomjeniti...Učiti pisati u suprotnu stranu na koju tebi tvoja logika ukazuje, okrenuti sva slova i brojeve. Očeš da ti pričam o svom prvom čitanju slova pred razredom gdje učiteljica drži štopericu u ruci i mjeri vrijeme pročitanih slova, reči ću ti sječam ga se ko da je bio jučer a bio je prije 25 g... Stavila je ispred mene Slova koja plešu i koja su okrenuta naopačke... Tresla sam se od straha jer nisam skoro ništa razumjela, možeš zamisliti dijete koje se toliko boji pročitati ono što vidi...Kako da joj kažem da mi slova plešu, da je prvo slovo abecede Ž a ne A.....

Bilo je toliko stresno da je ostavilo trajne posljedice na moju budućnost iz koje danas bježim...

Iskreno ti govorim, ne razumijem više niti jednu riječ koju izgovaraš i što mi želiš reći, ja odlazim.

U daljini gubim svaki njegov trag, odlazim u neko bolje sutra... Korak po korak sve sam dalje, sve sam lakša, kao da sam otkgnula sve lance koji su me prisilno držali zatočenu u svijetu dešnjaka... Ne čudite se tako, da to sam ja Ljevoruka Dislektičarka... I možda ne znam kako se to u vašem svijetu točno piše i čita, al u mom svijetu to tako izgleda... Potrudite se malo, nemojte biti ljeni, ja se cijeli život trudim Ne biti Lijena, shvatiti vaš svijet dešnaka i stvarno sam se trudila 33 godine sam provela u paklu vašeg življenja. Vi ne živite, vi preživljavate ! Niste bili sposobni brinuti se za sebe i svoje Živote pa su vam stvorili pravila, stavili su vam okvire, zavarali vas " savršenim životom " kroz brojeve i slova, otimaju vam vlastiti život pred očima, govore vam da ste živi, a u vama je odavno nestalo života... Toliko me boli duša, sada kada ovo pišem, al odustajem, nemam više snage, nemam više vremena, biti dio vašeg "savršenog "svijeta, pod cijenu Života odlazim u neko novo sutra.

Zašto me pratiš ?

Nemogu te povesti!!! Ne, ne preklinj me.... 33 godine ti želim pomoći, nudim ti ljubav, sreću, smjeh i zadovoljstvo, tipično za dešnjaka sad kad sam odlučila otiči,, tebe nešto vuće meni... S vama nešto opako nije u redu... Stvarno sam ti željela pomoći. Umorila sam se, nemam se više snage boriti za vaše bolje sutra, zato te molim ako si išta naučio iz mog svijeta, meni za moje dobro samo me pusti. Želim ti svako dobroo što god u tvom svijetu to značilo, u mom znači s Ljubavlju....

Prelomilo se... otrgnula sam se iz pakla, bez straha putujem u neko novo sutra...Konačno se vračam doma. Čeku me tamo moji ljudi, oni sličniji meni... daleko od pravila, daleko od negativnih misli, daleko od zlobe i pakosti....daleko od svijeta gdje Ljubav ima drugačije značenje neko u mom svijetu... U mom svijetu Ljevaka i Dislektičara.... 

                                                                                                    01.30. 2018.

Koliko dugo traje ovo putovanje, obuzima me već sad strah da nikad neću pronaći svoj dom... Sumnja me izjeda, iako Ja znam da postoji... ali toliko su mi osječaji iskrivljeni, kao da hodam u krug, sve izgleda jednako gdje god se pojavim.... tužni i izgubljeni ljudi su svugdjen oko mene... Hodam i hodam, a kao da se ne pomićem. Putujem, a nikako da stignem...

Nakon 770 dana,budim se... probudio me nježni diječiji glas... Otvaram oči, ali teško ih otvaram jer kao da sam predugo spavala... Mutno vidim blještavilo suncanih zraka... Oči ponovno zatvaram, jer tako osjećam... al ne, taj mili diječiji glas mi ne dopušta da opet utonem u san...Zatvorenih očiju uživam u novo rođenom osjećaju... Toplina sunca me grije, trava na kojoj ležim je poput svile, razigrane ptičice skladaju uhu ugodnu melodiju.... Nakon nekog vremena koje ovdjeN ne postoji, otvaram oči da se uvjerimm da ne zamišljam, jer osječam da sam stigla... Doma sam !!!