Biti Mama 24 sata....

Što je to majčinstvo? Čemu majka služi? Kako biti dobra majka? Samo par pitanja u moru upitnika.

Vraćam se mislima kroz prošlost dok još nisam imala vlastitu dijecu, gdje su ta mala bića bila usputna stanica igre i veselja. Obožavala sam klince, svih dobi. Radila sam među ostalim poslovima i kao animator na diječijim rođendanima. Dijeca su za mene od kad pamtim za sebe bili odraz čiste sreće i veselja, u blizini dijece sve bitno bi postalo ne bitno. Ta zarazna energija koju imaju ta mala bića je toliko čarobna, ništa me nije moglo bolje i jače razveseliti kao osmijeh dijeteta, razgovori s dijecom i njihova ne pokolebljiva mašta.

Sve do dana kad sam i sama postala majka. Sve do dana kad se sreća pretvorila u brigu oko sreće tog dijeteta. Sve do trenutka kad to malo biće počne nametati svoje rituale i svoje potrebe kako bi bilo sito, čisto i sretno dijete. Baš sve što sam mislila da znam i da me ne može ništa iznedaditi, život mi se u trenutku okrenuo naglavačke i to bez upozorenja. Kolko god vi čitali, googlali, istraživali, savjetovali se, nitko Vas nikako ne može pripremiti na taj period života, niti jedno iskustvo, tečaj, knjiga, diploma.... Nitko i ništa! To je životno iskustvo koje traje i traje od trenutka upoznavanja tog savršenstva.

Već u prvih par mijeseci sam se toliko umorila od osluškivanja njenih potreba, njenih jer je prva, da sam i na psihijatriji završila. Posao, obitelj, dijete??????? Kako sve te konce pohendlati. Kako stvoriti sretnu i skladnu obitelj? Za mene je to bila nemoguća misija, misija u kojoj sam gubila borbu i koliko se god trudila i borila, koliko je god sve na van možda i izgledalo idealno, daleko je od toga bilo. Imali smo sve što materijalni svijet nudi,ali duša je bila sve praznija i praznija. 

Vrijeme je Moralo stati u tom životnom periodu, kad dobijete dijete vrijeme Morate zaustaviti, al ne ono je sve brže prolazilo... Zapravo u meni je sve gubilo smisao, jer okrenuvši se oko sebe u utopiji svega, nema onog nečega, one posebne niti koja čini svijet drugačijim mijestom.

Zapravo to nije bio život koji sam zamišljala.

Godinama sam bila okružena gradskim mamama koje prilagođene gradskim uvjetima života čak na izgled ( jedno je izgled, drugo je stvarnost ) super to hendlaju. Dao Bog da je tako. Dao Bog da su uistinu sretne. Ja svim ljudima želim da pronađu sreću.

Posao, trudnoća, porod, rođenje, vraćanje na posao, vrtić, škola, izvan školske aktivnosti i još mnoštvo drugih obaveza uz popratni sadržaj;kako bi naša poznata pjevačica rekla " Žena,majka, kraljica ", to su danas super gradske majke. Ali da li je njihova duša stvarno ispunjena tom istinskom srećom i veseljem? To znaju samo one.

Većina svih tih majka kad ih upitate što bi promjenile u svom životu, većina bi odgovorila Vrijeme. Nedostaje im vrijeme provedeno sa njihovom dijecom... Vrijeme koje toliko brzo prolazi, kao da leti, a vi ste ptica kojoj su slomljena krila. Ne uspjevate uloviti to potrebito Vrijeme kako bi ispunili onu prazninu koja nam mami osmijeh na lice, taj osjećaj zadovoljstva, a vremena je sve manje jer dijeca još brže nego li to vrijeme rastu, odrastu, mi starimo a život kao pokvareni vlak nikako da stane i napravi vremena za sve naše želje i potrebe. Tako život i proleti, okupiran mislima o nametnutim potrbama "neophodnim" za život, a život jednostavno prolazi. Iz dana u dan, prolazi i sve bitno postalo je ne bitno negdje tamo daleko u budućnosti. U prošlosti u kojoj ne možmo ništa promjeniti, a sve što smo trbali je samo to Vrijeme.

Uz gradske mame uvjek su mi bile zanimljivije i naizgled zadovoljnije one "Ne gradske" mame.

Mame koje žive život svoje dijece, mame koje čine dom, mame koje održavaju obitelj na okupu, mame koje su za svoju obitelj u svakom trenutku na pravom mijestu, dostupne tim malim nezasitnim bićima pažnje. U tim majkama je iz moje perspektive oduvjek vladao neki poseban mir, iako naizgled možda puno umornije nego gradske mame, ta majka kao da uvjek sve stiže, u toj kući je neka posebna toplina, njena dijeca imaju posebnu životnu energiju,ta dijeca zrače prirodnom ljepotom, srećom, veseljem, skromnošću i dobrotom... Što je to toliko drugačije u tim mamama? Zapravo po "zdravoj " pameti nema nikakve logike. Gradske mame imaju punoo više mogućnosti za svoju dijecu nego ove druge mame.

Ali ja sad znam što je to drugačije u tim mamama. To je vrijeme, vrijeme koje nitko ne može kupiti. Vrijeme koje se ne može vratiti, niti ispraviti. Majka koja provodi 24 sata sa svojim dijetetom i daje mu svo svoje vrijeme je najljepša žrtva koju dobijemo u životu. Jel to je u istinu prava žrtva ( ako ne pokušavate nametnuti svoju ). Ako ne pokušavate tom savršenom malom biću nametnuti svoje rituale, svoje potrebe, prohtjeve i obaveze, tada ova priča gubi smisao, jer tada je žrtva dijete.

 Biti podređen 24 sata nekom drugom, biti kuharica, sobarica,čistačica, doktorica, prijateljica, biti nešto što nikad nisam mislila da ću biti, je trenutno najbolji posao koji sam si mogla poželjeti kada sam odlučila postati majka.

 ( možda bi i voljela da je dežurstvo barem 4 sata kraće, ali nažalost nemogu birati, pa sam i njih prihvatila i ta četri sata posvetila sebi s njima ).

Ja neću za svoju žrtvu tražiti riječi hvale, neću biti ljuta kad jednog dana odu u ovaj beščudni svijet, jer ja imam 24 sata dnevno da bićima kojima sam pružila život,( koja nisu tražila da se rode, ) da im dam ono najpotrebnije Majku. Zadovoljnu majku koja je prihvatila pravila njihove igre. 

Svi će se više manje složiti da je Majka jedna. Bilo da vas je rodila, posvojila, odgojila. Bilo da je učiteljica, doktorica, čistačica ili prostitutka. Uvjek u životu postoji to jedno žensko biće koje vam je pružilo tu posebnu ljubav.

 Nadam se da postoji  jer oni koji su je imali dobro znaju o čemu pričam, oni koji nisu vjerujem da u dubini nose veliku prazninu, tu emocionalnu sreću koju daje majka.

I možda sam ja potpuno srkenula s uma, jer provodim 24 sata sa svojom dijecom i možda sama sebe tiješim kako dajem najbolje tim malim bićima, bilo kako bilo ja sam sad potpuno sretna u svakodnevnoj službi davanja sebe. Moje vrijeme je sad njhovo vrijeme dok god oni ne potraže neko drugo vrijeme kako bi dali ono najbolje od sebe...

With Love, Tijana :)